Zatvori oglas

1984. bila je vrlo važna godina za Apple. Bila je to godina kada je prvi Macintosh, kojeg je Apple promovirao na tadašnjem SuperBowlu uz pomoć danas već kultnog spota nazvanog "1984", službeno ugledao svjetlo dana. U tvrtki su očekivali da će se njihovo novo računalo prodavati kao na pokretnoj vrpci, no nažalost nije bilo tako te je došlo vrijeme da se pametno potakne prodaja.

Apple je tada na čelu bio John Sculley, koji je odlučio pokrenuti novu kampanju. Namjera mu je bila potaknuti korisnike da kupe novi Appleov stroj za svoj dom ili posao. Akcija je nazvana "Test Drive a Macintosh", a zainteresirani su mogli isprobati Macintosh kod kuće dvadeset i četiri sata. Za to im je trebalo relativno malo - kreditna kartica s kojom im je lokalni ovlašteni prodavač posudio Macintosh. Uprava tvrtke nadala se da će korisnici tijekom cjelodnevnog testiranja uspjeti stvoriti toliko čvrstu vezu s posuđenim računalom da će se na kraju odlučiti na njegovu kupnju.

Apple je očito bio oduševljen kampanjom, a ponudu je iskoristilo oko 200 ljudi. U pokretanje kampanje Apple je uložio 2,5 milijuna dolara, čime je platio četiri desetke stranica u studenom izbornom izdanju časopisa Newsweek. Zadnja oglasna stranica bila je preklopna i na njoj je detaljno opisana mogućnost najma Macintosha. Nažalost, rezultati kampanje ne mogu se opisati kao jednoznačno zadovoljavajući. Kod velike većine korisnika, iako su unajmljeni Macintoshei doista izazvali željeni entuzijazam, kod mnogih to u konačnici nije dovelo do konačne kupnje računala, iz raznih razloga. Kampanjom svakako nisu bili zadovoljni distributeri koji su se žalili na očajan nedostatak zaliha spomenutog modela.

Ne samo iz tih razloga, Apple je naposljetku odlučio da više nikada neće organizirati sličnu kampanju. Nije se radilo samo o tome da kampanja "Test Drive a Macintosh" na kraju nije uspjela postići prodaju prvog Macintosha o kojoj je Appleovo vodstvo sanjalo. Kampanja nije previše pogodovala ni posuđenim modelima koji su, unatoč relativno kratkom probnom roku, od nekih testera vraćeni u znatno lošijem stanju, gdje, iako su bila evidentna određena oštećenja i istrošenost, nisu bila toliko ozbiljna da bi ih se moglo zahtijevati dovoljno visoku kaznu od ispitivača.

.