Zatvori oglas

Dragi čitatelji, Jablíčkář vam ponovno ekskluzivno donosi još jedan odlomak iz nadolazeće biografije Stevea Jobsa, koja će u Češkoj biti objavljena 15. studenog 11. Sada možete ne samo predbilježba, ali čitati suradnju Jobsa i Bona. Nastavljamo s poglavljem 31.

Obavještavamo čitatelja da je ovaj tekst skraćen i nije prošao jezičnu lekturu.

Steve Jobs i Bono

Frontmen U2 Bono oduvijek je bio veliki obožavatelj Appleove marketinške vještine. Njegov bend iz Dublina bio je najbolji na svijetu, no 2004. godine, nakon gotovo trideset godina zajedničkog sviranja, odlučili su oživjeti svoj imidž. Izdala je izvrstan novi album s pjesmom koju je glavni gitarist The Edge proglasio "majkom svih rock pjesama". Osjećajući da će trebati pomoć, Bono je odlučio nazvati Jobsa.

"Želio sam određenu stvar od Applea", prisjeća se Bono. “Imali smo pjesmu koja se zove Vrtoglavica, koji je sadržavao ovaj agresivni gitarski riff za koji sam znao da će biti zarazan, ali samo ako ga ljudi čuju iznova i iznova." Brinuo se da je era promocije radijskih igara završila. Tako je posjetio Jobsa u njegovom domu u Palo Altu, zajedno su prošetali vrtom i došli do neobičnog dogovora. Tijekom godina, U2 je odbio oko dvadeset i tri milijuna dolara u reklamnim ponudama. A Bono je sada želio da Jobs besplatno upotrijebi njihovu pjesmu u reklami za iPod — ili barem kao dio dogovora u kojem svi pobjeđuju. "Nikad prije nisu radili nikakvo oglašavanje", kaže Jobs. "Ali mnogo su gubili zbog ilegalnih preuzimanja, svidjela im se naša iTunes trgovina i mislili su da im možemo pomoći pronaći način da dopru do mlađe publike."

Bono je želio da oglas prikazuje ne samo pjesmu, već i bend. Bilo koji drugi izvršni direktor bi prihvatio priliku da U2 ima besplatno oglašavanje, ali Jobs se za sada suzdržao. Apple u svojim reklamama nije imao slavne osobe, samo siluete. (Oglas Boba Dylana tada nije postojao.) “Imate siluete obožavatelja,” rekao je Bono, “pa što ako bi sljedeći korak bio imati siluete glazbenika?” Jobs je odgovorio da je to ideja vrijedna s obzirom. Bono je ostavio Jobsu kopiju neobjavljenog albuma Kako rastaviti atomsku bombuda ih slušam. On je bio jedini izvan benda koji ih je imao, kaže Bono.

Uslijedio je niz pregovora. Jobs se sastao s Jimmyjem Iovinom, čija je tvrtka Interscope distribuirala glazbu U2, u njegovom domu u četvrti Holmby Hills u Los Angelesu. Na sastanku su bili prisutni i The Edge i menadžer U2 Paul McGuiness. Još jedan sastanak dogodio se u Jobsovoj kuhinji. Ovdje je McGuiness u svoj dnevnik zapisao pojedine točke budućeg sporazuma. U2 će se pojaviti u reklami, a Apple će zauzvrat aktivno promovirati njihov album na razne načine, od jumbo plakata do glavne iTunes stranice. Grupa neće primiti nikakva izravna plaćanja, ali će dobiti proviziju od prodaje posebne serije U2 iPoda. Bono je, kao i Lack, bio uvjeren da U2 treba dobiti novac za svaki prodani iPod, no na kraju je taj zahtjev uspio barem djelomično provesti. “Bono i ja smo zamolili Stevea da nam napravi crnu”, prisjeća se Iovine. "To nije bilo komercijalno sponzorstvo, to je bio dogovor za dobrobit oba brenda."

"Htjeli smo vlastiti iPod, nešto drugačije od ostalih bijelih", prisjeća se Bono. "Htjeli smo crnu, ali Steve je rekao: 'Isprobali smo sve moguće boje, ali nijedna ne funkcionira osim bijele.' Ali sljedeći put nam je pokazao crni model i izgledao je sjajno.”

U oglasu su se izmjenjivali energični kadrovi slabo osvijetljenih članova benda s uobičajenim siluetama plesačice sa slušalicama za iPod u ušima. Spot je već snimljen u Londonu, no ugovor U2 s Appleom još uvijek nije sklopljen. Jobsu se nije svidjela ideja o posebnom crnom iPodu, štoviše još nije bio dogovoren iznos tantijema i iznos sredstava koji će se potrošiti na promociju. Jobs je nazvao Jamesa Vincenta, koji je nadgledao rad na oglasu u oglasnoj agenciji, i rekao mu da prekine sve. “Vjerojatno na kraju neće biti ništa”, rekao je. “Ne shvaćaju koliko im vrijednosti dajemo. Sve ide k vragu. Napravimo još jednu reklamu.” Vincent, dugogodišnji obožavatelj U2, znao je koliki će uspjeh biti reklama i za bend i za Apple, te je molio Jobsa da još jednom pozove Bona kako bi pokušali riješiti stvari. Pa mu je Jobs dao Bonov broj telefona. Vincent je sustigao pjevačicu u njegovoj dublinskoj kuhinji.

"Mislim da to neće uspjeti", rekao je Bono Vincentu. "Čini se da se bendu to ne sviđa." Vincent je pitao u čemu je problem. "Kad smo bili dečki, rekli smo da se nikad nećemo ševiti", odgovorio je Bono. Vincent, iako mu rock sleng nije bio stran, upitao je Bona na što točno misli. "Da nećemo raditi sranja samo zbog novca", objasnio je Bono. “Stalo nam je do navijača. I osjećali bismo se kao da smo im natrljali dupe da glumimo u reklami. Ne želimo. Žao mi je što smo uzalud trošili vaše vrijeme.'

Vincent ga je pitao što još Apple može učiniti da se to dogodi. "Dajemo vam najdragocjeniju stvar koju imamo - našu glazbu", rekao je Bono. „A što nam dajete na komad? Oglašavanje. Ali naši će obožavatelji misliti da je to reklama za vas. Trebamo nešto više.” Vincent nije znao u kojoj su fazi pregovori o posebnoj U2 verziji iPoda i tantijema, pa je odlučio staviti na kocku. "Ovo je nešto najvrjednije što ti možemo dati", rekao je Bonu. Bono se za to zalagao otkako je prvi put upoznao Jobsa, pa je to prihvatio. "To je sjajno, ali moraš me obavijestiti hoćemo li to stvarno učiniti."

Vincent je odmah nazvao Jonyja Ivea, još jednog velikog obožavatelja U2 (prvi put ih je vidio na koncertu u Newcastleu 1983.) i objasnio mu situaciju. Ive je rekao da se već poigravao s dizajnom crnog iPoda s crvenim kontrolnim kotačićem kako je Bono zamislio da odgovara bojama na naslovnici albuma Kako rastaviti atomsku bombu. Vincent je nazvao Jobsa i predložio mu da pošalje Ivea u Dublin da pokaže bendu kako bi izgledao crno-crveni iPod. Jobs je pristao. Vincent je nazvao Bona i pitao ga poznaje li Jonyja Ivea. Nije ni znao da su se njih dvoje već upoznali i divili jedno drugome. "Poznajem li Jonyja Ivea?" Bono se nasmijao. “Volim tog dečka. Ja pijem vodu u kojoj se kupa.'

"Moć", odgovorio je Vincent. "Ali što ako te posjeti i pokaže ti kako dobro tvoj iPod može izgledati?"

“Dobro, doći ću po njega svojim Maseratijem”, odgovorio je Bono. “Živjet će sa mnom. Izaći ćemo zajedno i dobro jesti zajedno.''

Sutradan, kada je Ive krenuo u Dublin, Vincent je morao ukrotiti Jobsa, koji je opet počeo razmišljati o svemu. “Ne znam ide li nam dobro”, rekao je. "Ne bismo to učinili ni za koga drugog." Bio je zabrinut da će stvoriti presedan za druge umjetnike koji bi također željeli proviziju za svaki prodani iPod. Vincent ga je uvjeravao da će ugovor s U2 biti poseban.

“Jony je došao u Dublin i ja sam ga smjestio u svoju kuću za goste. To je mirno mjesto uz stazu, s pogledom na more", prisjeća se Bono. "Pokazao mi je ovaj prekrasni crni iPod s crvenim kotačićem i rekao sam, OK, učinimo to." I otišli su u lokalni pub da razradimo neke detalje, a zatim su nazvali Jobsa u Cupertinu da ga pitaju bi li pristao. Jobs se neko vrijeme svađao oko oblika nekih aranžmana i dizajna, što je ostavilo snažan dojam na Bona. "Stvarno je nevjerojatno koliko izvršni direktor brine o takvim detaljima", rekao je. Kad je sve bilo dogovoreno, Bono i Ive su ga otišli popiti. Obojica su doma u birtiji. Nakon nekoliko krigli, odlučili su nazvati Vincenta u Kaliforniji. Nije bio kod kuće, pa mu je Bono ostavio poruku na telefonskoj sekretarici - onu koju Vincent nikada ne bi izbrisao. "Bubbly Dublin ovdje, sjedimo ovdje s tvojim prijateljem Jonyjem", zavapio je Bono. “Popili smo nekoliko pića i uživamo u našem prekrasnom iPodu, ne mogu ni vjerovati da uopće postoji i da ga držim u ruci. Hvala!"

Jobs je iznajmio kino u San Joséu kako bi proslavio novu reklamu i posebno izdanje iPoda. Na pozornici su mu se pridružili The Edge i Bono. Prodavši 840 000 ploča u prvom tjednu, album je odmah dospio na vrh ljestvice Pano. Bono je tada u tisku rekao da je reklamu snimio bez tantijema jer "U2 od reklama zarađuje koliko i Apple". Jimmy Iovine je dodao da bi to također pomoglo bendu da se "približi mlađoj publici".

Vrijedno je napomenuti da je veza s proizvođačem računala i elektronike pomogla rock bendu da impresionira mlade slušatelje. Bono je kasnije rekao da nije svaki posao s velikom korporacijom posao s vragom. "Dobro ga pogledajte", rekao je Gregu Knotu, glazbenom recenzentu iz Chicago Tribune. “Ovdje je 'vrag' hrpa kreativnih ljudi, ljudi kreativnijih od većine rockera. A frontmen im je Steve Jobs. Zajedno su ovi ljudi stvorili najljepši umjetnički objekt u glazbenoj kulturi još od vremena električne gitare. To je iPod. Zadatak umjetnosti je boriti se protiv ružnoće.”

Godine 2006. Bono je ponovno pridobio Jobsa za suradnju. Ovaj put bila je to kampanja Product Red čiji je cilj bio prikupiti novac za oboljele od AIDS-a i podići svijest javnosti o borbi protiv te bolesti u Africi. Jobs nije bio veliki filantrop i nikada ga nije zanimala dobrotvorna organizacija. No odlučio je Bonovoj kampanji posvetiti poseban crveni iPod. No, na ovaj korak nije se odlučio s čistim entuzijazmom. Primjerice, nije mu se svidjelo što je ime Apple trebalo stajati u zagradama uz riječ u kampanji RED (crveno) u superskriptu – (JABUKA)RED. "Ne želim stavljati Apple u zagradu", namjerno je izjavio. A Bono ga je nagovarao: "Ali, Steve, ovako izražavamo jedinstvo u ovom slučaju." Razgovor je poprimio strastven tok, rasplamsala se svađa i počele su padati oštrije riječi. Onda su se dogovorili da spavaju na njemu. Na kraju je, na neki način, Jobs popustio. Bono može raditi što hoće u oglašavanju, ali Jobs nikada neće staviti ime Apple u zagradu na bilo kojem svom proizvodu ili u bilo kojoj svojoj trgovini. Na iPodu je bio natpis (PROIZVOD)RED, ne (APPLE)RED.

“Steve se može zapaliti,” prisjeća se Bono, “ali ti su nas trenuci jako zbližili, jer u životu ne sretneš mnogo ljudi s kojima možeš voditi tako strastven razgovor. Jako je tvrdoglav, o svemu ima svoje mišljenje. Svaki put kad sam razgovarao s njim nakon nekog od naših koncerata, imao je svoje mišljenje o tome.” Jobs i njegova obitelj su s vremena na vrijeme posjećivali Bona i njegovu ženu i četvero djece u njihovoj rezidenciji u blizini Nice na Francuskoj rivijeri. Jednog odmora 2008. godine Jobs je unajmio jahtu i pristao u blizini Bonove rezidencije. Zajedno su večerali i Bono je puštao snimke pjesama koje su on i bend pripremali za nadolazeći album Nema crte na horizontu. Unatoč prijateljstvu, Jobs nije uzeo salvete. Pokušali su dogovoriti više reklama i posebno izdanje pjesme Dižite se na čizme, ali se nisu uspjeli dogovoriti. Kad je Bono ozlijedio leđa 2010. i morao otkazati turneju, Powell mu je poslao poseban poklon paket koji je uključivao DVD komičarskog dua Flight of the Conchords, knjigu Mozartov mozak i pilot lovca, med od njegovih pčela i krema za ublažavanje bolova. Jobs je priložio svoju poruku posljednjoj stavci: "Krema protiv bolova - stvarno mi se sviđa ova stvar."

.