Zatvori oglas

Glavna prednost Applea je što radi sve pod jednim krovom. Ovo se odnosi na hardver, tj. iPhone, iPad i Mac računala i njihov softver, tj. iOS, iPadOS i macOS. Donekle je to istina, ali druga strana medalje je nepobitna činjenica da kada se pogriješi, onda se za to propisno "linčuje". Razmotrite proizvođača prijenosnih računala koji koristi Windows kao operativni sustav. S takvim strojem za pogrešku krivite jednog ili drugog, ali Apple to uvijek uhvati u svojim rješenjima. 

Uz Mac Studio, Apple nam je pokazao svoj novi M1 Ultra čip. Trenutno se mnogo toga događa oko ove generacije SoC čipova. Ujedno, Apple je M1 čip prvi upotrijebio u Mac mini, 13" MacBook Pro i MacBook Air već 2020. godine, dok do danas zapravo nismo vidjeli nasljednika, već samo njegova evolucijska poboljšanja. Apple se trudi pogurati performanse svog čipa (bio on s nadimkom Plus, Max ili Ultra) do ekstremnih visina, tako da se određena vizija i inovativnost ne mogu poreći. Ali sve što može kočiti potencijal njegovih strojeva nije baš hardver nego softver.

Curenje memorije 

Najčešća pogreška macOS Monterey prilično je temeljna. Curenje memorije odnosi se na nedostatak slobodne memorije, kada jedan od pokrenutih procesa počne toliko koristiti memoriju da se cijeli sustav usporava. I nije važno radite li na Mac mini ili MacBook Pro. Pritom aplikacije nisu toliko zahtjevne da koriste cijelu memoriju, no sustav ih ipak tako tretira.

Proces upravljanja Kontrolnim centrom tako troši 26 GB memorije, nekoliko prozora u pregledniku Firefox usporit će cijeli stroj kako biste imali vremena skuhati kavu prije nego što nastavite s poslom. Osim toga, pojavit će se skočni dijaloški okvir s informacijama o tome, iako to uopće nije potrebno. MacBook Air također može imati problema, sa samo otvaranjem nekoliko kartica u Safariju, korištenje CPU-a skoči s 5 na 95%. Vjerojatno znate i da ima pasivno hlađenje pa se cijela mašina počinje prilično neugodno grijati.

Prečesta ažuriranja 

Novi softver svake godine. I mobilni i desktop. Dobro je? Naravno. Za Apple to znači da se o tome priča. Pričaju o novostima, pričaju o svakoj beta verziji i što ona donosi. Ali to je problem. Prosječni korisnik ne mari puno za vijesti. Ne treba stalno isprobavati sve više i više opcija kada je uhvaćen u svom stilu rada.

Sa Windowsima, Microsoft je pokušao imati samo jednu verziju sustava koja bi se beskrajno ažurirala novim opcijama. Naišao je jer se o Windowsima prestalo pričati i zato je smislio njegovu novu verziju. Apple bi se trebao fokusirati uglavnom na optimizaciju, ali to ne zvuči tako dobro za prezentaciju, jer u biti potvrđuje da je negdje greška i da ne radi sve kako bi trebalo.

Onda kada smisli "revolucionarnu" univerzalnu upravljačku značajku, treba mu tri četvrtine godine da je optimizira i službeno objavi. No, bi li ikome smetalo da za njega saznamo tek na ovogodišnjem WWDC22 i da bude dostupan u jesen godine u prvoj oštroj verziji nadolazećeg macOS-a? Dakle, ovdje imamo još jednu beta značajku na koju se više ne možemo u potpunosti pouzdati zbog ove oznake. Apple je već najavio datum svoje ovogodišnje developerske konferencije i baš me zanima hoćemo li vidjeti išta osim udaranja u prsa o tome koliko će novih mogućnosti i kakav sustav donijeti. 

.