Zatvori oglas

Gotovo odmah nakon toga premijera novog MacBook Aira počela su nagađanja o specifičnoj hardverskoj opremi, koju Appleovi predstavnici na pozornici nisu precizirali – konkretno, nije bilo jasno koji se procesor nalazi u novom Airu i samim time kakve performanse od njega možemo očekivati. Prašina se proteklih dana malo slegla, a sada je vrijeme da još jednom bacimo pogled na procesore u MacBook Airu i još jednom objasnimo sve kako bi svi zainteresirani za ovaj novi proizvod mogli razumjeti i donijeti informiranu odluku o kupnji to ili ne.

Prije nego što prijeđemo na srž stvari, potrebno je osvrnuti se i na povijest i na ponudu proizvoda Intela kako bi tekst u nastavku imao smisla. Intel svoje procesore dijeli u nekoliko klasa prema potrošnji energije. Nažalost, oznaka ovih klasa često se mijenja i stoga je lakše kretati se prema vrijednosti TDP-a. Najviši u ovom segmentu su punopravni stolni procesori s TDP-om od 65W/90W (ponekad i više). U nastavku su štedljiviji procesori s TDP-om od 28W do 35W koji se nalaze u snažnim prijenosnicima s kvalitetnim hlađenjem ili ih proizvođači ugrađuju u desktop sustave gdje takve performanse nisu potrebne. Slijede procesori trenutno označeni kao U-serija, koji imaju TDP od 15 W. Takvi se mogu vidjeti u većini uobičajenih prijenosnih računala, osim onih u kojima ima stvarno minimalnog prostora i nije moguće ugraditi bilo kakav aktivni sustav hlađenja. šasija. Za te slučajeve postoje procesori iz serije Y (bivši Intel Atom), koji nude TDP od 3,5 do 7 W i obično ne trebaju aktivno hlađenje.

TDP vrijednost ne označava performanse, već potrošnju energije procesora i količinu topline koju procesor rasipa pri određenim radnim frekvencijama. Stoga je svojevrsni vodič za proizvođače računala koji mogu dobiti predodžbu o tome je li odabrani procesor prikladan za taj konkretan sustav (u smislu učinkovitosti hlađenja). Stoga ne možemo izjednačiti TDP i performanse, iako jedno može ukazivati ​​na vrijednost drugog. Nekoliko drugih stvari se odražava na ukupnu razinu TDP-a, kao što su maksimalne radne frekvencije, aktivnost integrirane grafičke jezgre itd.

Konačno imamo teoriju iza sebe i možemo pogledati u praksu. Nekoliko sati nakon uvodnog izlaganja pokazalo se da će novi MacBook Air imati i5-8210Y CPU. Odnosno dvojezgreni s HyperThreading funkcijom (4 virtualne jezgre) s radnim frekvencijama od 1,6 GHz do 3,6 GHz (Turbo Boost). Prema osnovnom opisu, procesor izgleda vrlo slično procesoru u 12″ MacBooku, koji je također 2 (4) jezgreni samo s nešto nižim frekvencijama (procesor u 12″ MacBooku je također isti za sve konfiguracije procesora, to je isti čip koji se razlikuje samo u agresivnom tajmingu). Štoviše, procesor iz novog Aira je i na papiru vrlo sličan osnovnom čipu iz najjeftinije varijante MacBooka Pro bez Touch Bara. Ovdje je i5-7360U, odnosno opet 2 (4) jezgre s frekvencijama od 2,3 GHz (3,6 GHz Turbo) i snažniji iGPU Intel Iris Plus 640.

Na papiru su navedeni procesori vrlo slični, no razlika je u njihovoj primjeni u praksi, što je izravno povezano s performansama. Procesor u 12″ MacBooku spada u skupinu najekonomičnijih procesora (Y-serija) i ima TDP od samo 4,5W, s tim da je ta vrijednost promjenjiva s trenutnom postavkom frekvencije čipa. Kada procesor radi na frekvenciji od 600 MHz, TDP je 3,5 W, kada radi na frekvenciji od 1,1-1,2 GHz, TDP je 4,5 W, a kada radi na frekvenciji od 1,6 GHz, TDP je 7W.

U ovom trenutku na redu je hlađenje koje svojom učinkovitošću omogućuje dulje overclockanje procesora na više radne frekvencije, odnosno veće performanse. U slučaju MacBooka od 12 inča, kapacitet hlađenja najveća je prepreka boljim performansama, budući da nepostojanje bilo kakvog ventilatora uvelike ograničava količinu topline koju kućište može apsorbirati. Čak i ako instalirani procesor ima deklariranu Turbo Boost vrijednost do 3,2 GHz (u najvišoj konfiguraciji), procesor će tu razinu doseći samo minimalno, jer mu temperatura to neće dopustiti. Iz tog razloga se spominje često "trottling", kada se pod opterećenjem procesor u 12" MacBooku previše zagrijava, mora biti smanjen takt, čime se smanjuju njegove performanse.

Prelazeći na MacBook Pro bez Touch Bara, situacija je drugačija. Iako su procesori iz MacBooka Pro bez TB i onog iz 12″ MacBooka vrlo slični (arhitektura čipa je gotovo identična, razlikuju se samo u prisutnosti jačeg iGPU-a i ostalih sitnica), rješenje u MacBooku Pro je puno moćniji. A za to je krivo hlađenje koje je u ovom slučaju višestruko učinkovitije. Riječ je o takozvanom aktivnom sustavu hlađenja koji koristi dva ventilatora i heatpipe za prijenos topline s procesora na vanjski dio kućišta. Zahvaljujući tome, moguće je podesiti procesor na više frekvencije, opremiti ga snažnijom grafičkom jedinicom i sl. U biti, međutim, i dalje se radi o gotovo identičnim procesorima.

Ovo nas dovodi do srži stvari, a to je procesor u novom MacBook Airu. Mnogi su korisnici bili razočarani što je Apple odlučio novi Air opremiti procesorom iz Y obitelji (tj. s TDP-om od 7 W), dok je prethodni model sadržavao "punopravni" procesor s TDP-om od 15 W. Međutim, zabrinutost zbog nedostatka učinka možda nije neopravdana. MacBook Air – kao i Pro – ima aktivno hlađenje s jednim ventilatorom. Procesor će tako moći koristiti više radne frekvencije jer će dolaziti do stalnog odvođenja topline. U ovom trenutku ulazimo u pomalo neistraženo područje, budući da se na tržištu još nije pojavio prijenosnik s Y-serijom procesora koji ima aktivno hlađenje. Dakle, nemamo informacija o tome kako se CPU ponaša u ovim uvjetima.

Apple očito ima spomenutu informaciju i kladio se na ovo rješenje prilikom dizajniranja novog Aira. Appleovi inženjeri odlučili su da bi bilo bolje opremiti novi Air s potencijalno slabijim procesorom, koji međutim ne bi bio ograničen hlađenjem i tako mogao pravilnije raditi na maksimalnim frekvencijama, nego ga opremiti krnjim (podtaktanim) ) CPU od 15 W, čije performanse možda na kraju i nisu toliko veće, dok potrošnja svakako jest. Potrebno je uzeti u obzir što je Apple ovim slučajem želio postići – prvenstveno 12 sati autonomije baterije. Kada se pojave prvi testovi, vrlo realno se može pokazati da je procesor u novom Airu tek nešto sporiji od svog brata u MacBooku Pro bez Touch Bara, uz znatno nižu potrošnju energije. I to je vjerojatno kompromis koji bi većina budućih vlasnika bila spremna učiniti. Apple je tijekom razvoja novog Aira sigurno imao na raspolaganju oba procesora, a za očekivati ​​je da inženjeri znaju što rade. U sljedećih nekoliko dana vidjet ćemo kolika je zapravo razlika između 7W i 15W procesora u praksi. Možda će nas rezultati ipak iznenaditi, i to u dobrom smislu.

MacBook Air 2018 srebrni svemirsko sivi FB
.