Zatvori oglas

23. listopada 2012. Apple je svijetu predstavio ažurirani iMac. Čekao sam duge mjesece, nadajući se njegovom nastupu na svakom od zadnja tri uvodna govora. Od početka 2012. godine razmišljam o prijelazu na novu platformu, ali prijelaz je samo za domaće potrebe. U mom radu primarna platforma je još uvijek Windows i vjerojatno će još dugo biti. Sljedeći će odlomci također biti napisani s ovog stajališta. Subjektivna ocjena ne odnosi se samo na hardver kao takav, već i na softver koji mi je potpuno nov.

Na početku treba napomenuti da su inovacije u novom modelu iMac prilično fundamentalne. Ne radi se samo o povećanju performansi i nekoliko dodatnih sitnica, kao što je uobičajeno, već je došlo do promjene u dizajnu i nekim tehnologijama. iMac sada ima oblik suze, pa optički izgleda vrlo tanko, a najveće komponente smještene su oko središta stražnje strane koja prelazi u stalak. Prednja strana je praktički identična prethodnim modelima.

Prvi korak. Kliknite, platite i čekajte

Ako ne kupite neku standardnu ​​konfiguraciju, npr. od češkog trgovca, vjerojatno ćete čekati i čekati. I onda opet čekaj. Narudžbu sam poslao 1., a paket sam preuzeo točno 2012 ujutro u TNT centralnom skladištu. Osim toga, odabrao sam nestandardnu ​​konfiguraciju s i31 procesorom, Geforce 7MX grafičkom karticom i Fusion Driveom, što je moglo značiti dodatni dan.

Moram reći da zahvaljujući dostavnoj službi TNT Express imate mogućnost pratiti pošiljku od primitka do dostave. Danas je to standardna usluga, ali i pravi adrenalin ako se jako veselite svom paketu. Na primjer, vidjet ćete da se iMacovi preuzimaju u Šangaju, a zatim odvoze iz Pudonga. Minimalno ćete proširiti svoje geografsko znanje. Ali možete i s porukom "Kašnjenje zbog pogreške usmjeravanja. Radnje oporavka u tijeku" kako biste saznali da je vaša pošiljka greškom poslana iz Koldinga u Belgiju umjesto u Češku. Za one slabije naravi preporučam da niti ne prate pošiljku.

Drugi korak. Gdje trebam potpisati?

Kad sam primila paket, iznenadila sam se koliko je kutija mala i lagana. Očekivala sam malo drugačiju težinu i dimenzije, ali vjerovala sam da me nitko nije prevario i neću raspakirati kutiju punu kineske odjeće.

Nakon što otvorite klasičnu smeđu kutiju, pred vama viri bijela kutija sa slikom iMaca na prednjoj strani. Računalo je stvarno temeljito upakirano i iznenadilo me koliko je pažnje posvećeno detaljima. Sve je temeljito zamotano, zalijepljeno trakom. Nigdje ni traga ni otiska kineskog maloljetnog radnika.

U paketu nećete naći puno. Prvo što vas pogleda je kutija s tipkovnicom i, u mom slučaju, s Magic Trackpadom. Zatim samo iMac i kabel. To je sve. Bez CD-a s prošlogodišnjim softverskim uspješnicama, bez demo verzija i reklamnih letaka. Samo ništa. Malo glazbe za toliki novac kažete? Ali negdje... Upravo to ćete dodatno platiti. I tipkovnica i Magic Trackpad su bežični, pristup mreži može biti putem Wi-Fi-ja. Jednostavno i jednostavno, plaćate jedan kabel za stolom. Ne treba ti ništa više.

U paketu je i češki priručnik.

Treći korak. Vežite se, letimo

Prvi start bio je pun napetosti. Bio sam jako znatiželjan koliko je OS X brz u usporedbi sa Windowsima. Nažalost, moja će ocjena biti malo nepravedna, jer iMac ima Fusion Drive (SSD + HDD), a ja još nisam radio sa SSD-om na Windowsima. Ako zanemarim apsolutno prvo pokretanje s malo personalizacije, hladno pokretanje radne površine traje respektabilnih 16 sekundi (iMac model iz 2011. s tvrdim diskom pali za cca 90 sekundi, op.a.). S tim da to ne znači da se još nešto čita dok se radna površina prikazuje. Radna površina se samo pojavljuje i možete početi raditi. Postoji još jedna stvar vezana uz Fusion Drive. Zahvaljujući njemu, sve počinje praktički odmah. Sustav jednostavno odmah reagira i aplikacije se pokreću bez nepotrebnog čekanja.

Sirova izvedba

Kombinacija Intel Core i7 procesora, GeForece GTX 680MX i Fusio Drivea je pravi pakao. Za svoj novac dobivate jedan od najjačih desktop procesora današnjice, točnije tipa Core i7-3770 koji je fizički četverojezgreni s Hyper-Threading funkcijom, praktički osam jezgri. Kako na iMacu ne radim nikakve složene zadatke, ovaj procesor nisam uspio iskoristiti ni do 30% uz standardni rad. Reprodukcija Full HD videa na dva monitora je zagrijavanje za ovo čudovište.

Grafička kartica GTX 680MX iz NVidije je najmoćnija mobilna grafička kartica koju danas možete kupiti. Prema web stranicama kao što je notebookcheck.net, performanse su ekvivalentne prošlogodišnjim desktop Radeon HD 7870 ili GeForce GTX 660 Ti, što znači da ako volite igrati igrice, iMac će pokrenuti sve trenutne naslove u izvornoj rezoluciji s visokim detaljima. Ima dovoljno snage za to. Do sada sam testirao samo tri naslova (World of Warcraft sa zadnjim diskom s podacima, Diablo III i Rage) i sve radi na maksimalnim mogućim detaljima u nativnoj rezoluciji bez zadrške i s dovoljnom marginom, osim možda WoW-a koji mjestimice s velikim brojem igrača dosegnuto je ograničenje od 30 sličica s uobičajenih 60-100. Diablo i Rage već su bojanke za ovaj hardver, a frekvencije renderiranja ne padaju ispod 100 FPS.

Fusion Drive

Ukratko ću spomenuti Fusion Drive. Budući da se u biti radi o kombinaciji SSD diska i klasičnog HDD-a, ova pohrana može iskoristiti prednosti oba. Dobivate vrlo brz odgovor aplikacija i svojih podataka, ali se također ne morate previše ograničavati s prostorom za pohranu. SSD u iMacu ima kapacitet od 128 GB, pa nije samo klasični disk cache, već prava pohrana u koju sustav inteligentno sprema podatke koje često koristite. Prednost ovog rješenja je očita. Podatke koji su vam važni ne morate sami pratiti, već će to umjesto vas učiniti sustav. To eliminira potrebu da se pitam imam li datoteke ovdje ili ondje. Jednostavno radi i za sada također dobro.

Također je dobro napomenuti da se ne radi o revolucionarnoj i novoj tehnologiji, jer se već neko vrijeme koristi na primjer u poslužiteljima. Apple je upravo napravio ono što zna najbolje. Dotjerao je tehnologiju kako bi je prenio na stolna računala, široke mase, što je bilo koja tvrtka prije njega mogla učiniti, ali nije.

Glasnoća računala

Uz monstruoznu izvedbu koja se krije u elegantnom kućištu iMaca još je jedna stvar – buka. IMac je potpuno tih stroj u normalnim okolnostima. Međutim, to ne znači da ako ga utopite u vodi, neće vas obavijestiti o vama. Uspio sam zavrtjeti ventilator za hlađenje do jedva čujne brzine nakon otprilike tri sata igranja World of Warcrafta. Srećom, radilo je hlađenje tako da se ventilator vrtio neko vrijeme i onda opet nisam znao za to pola sata. S ove točke gledišta, iMac ocjenjujem vrlo pozitivno. Dobro se sjećam kutija ispod stola koje su zaglušivale čak i zvuk kroz slušalice, a druga osoba u sobi se napela od iščekivanja kada će se čudna kutija podići i odletjeti. Srećom, to se ovdje ne događa. Sve u svemu, hlađenje je nekako bolje zamišljeno u odnosu na prethodnu generaciju. Sjećam se da se prethodni iMac prilično grijao, stražnja mu je strana bila dosta topla, no kod modela iz 2012. više se topline osjeti uglavnom oko pričvršćivanja za bazu, no tijelo je inače hladno.

Povezanost s okolinom

IMac ima gigabitni Ethernet konektor, dva Thunderbolt porta, četiri USB 3 porta, SDXC čitač kartica i priključak za slušalice. To je sve. Nema HDMI, FireWire, VGA, LPT, itd. Ali iz vlastitog iskustva znam da su mi potrebna najviše dva USB-a, a već sam zamijenio HDMI s Thunderbolt priključkom s reduktorom za 4 dolara.

Stražnja strana iMaca s priključcima.

Još jednom, trostruko hura, iMac zapravo ima USB 3. Možda to niti ne znate, ali broj vanjskih diskova koje imate kod kuće već podržava ovo sučelje i to već toliko dugo da sam zaboravio na to. Još više sam se iznenadio kada su se podaci s običnog vanjskog diska odjednom počeli kretati brzinom od 80 MB/s, u odnosu na uobičajenih 25 MB/s.

Nepostojanje bilo kakvog optičkog mehanizma izaziva malo oprečnije osjećaje. Nalazimo se u tranzicijskom razdoblju kada optički mediji zapravo više nikome ne trebaju, ali svi ih imaju. Hoću li za ovo morati kupiti vanjski pogon? neću. Koristio sam stari laptop za prijenos spremljenih podataka s CD/DVD-a koji će se vratiti u ormar. To mi razjašnjava, ali mislim da većina ljudi neće biti toliko tolerantna.

Displej

Zaslon je najdominantnija stvar na iMacu i nije ni čudo. Aktualna generacija sigurno mnoge laike muči pitanjem gdje je zapravo računalo u tom displeju jer su dijelovi računala vrlo pristojno skriveni.

Usuđujem se reći da velika većina kućanstava kod kuće ima monitore s cijenom od 3 do 6 tisuća kruna s dimenzijama od 19" do 24". Ako i vi spadate u ovu kategoriju, tada će vas zaslon novog iMaca doslovno staviti na guzicu. Razlike nećete primijetiti odmah, već samo kada na svom iMacu pregledavate fotografije, aplikacije itd. koje poznajete sa svog starog monitora. Prikaz boja je nevjerojatno snažan. Kutovi gledanja su toliko veliki da ih vjerojatno nikada nećete koristiti. Zahvaljujući rezoluciji od 2560 x 1440 pixa, mreža je stvarno fina (108 PPI) i nećete vidjeti nikakvo zamućenje s normalne udaljenosti. Nije retina, ali definitivno ne trebate očajavati.

Usporedba odsjaja zaslona. Lijevi iMac 24″ model 2007 vs. 27″ model 2011. Autor: Martin Máša.

Što se refleksije tiče, zaslon je subjektivno negdje između klasičnog sjaja i mat. Još uvijek je staklo i stoga se stvaraju refleksije. Ali ako usporedim zaslon s prethodnom generacijom, puno je manje refleksija. Dakle, nećete imati problema u normalno osvijetljenoj prostoriji. Ali ako vam sunce sija preko ramena, ni ovaj zaslon vjerojatno neće biti prava stvar. Osobno se još navikavam na dijagonalu koja je u mom slučaju 27″. Područje je stvarno ogromno, a sa standardne udaljenosti vidno polje vam već pokriva cijelo područje, a rubove možete vidjeti dijelom perifernim vidom, što znači da morate pomicati pogledom po području. I nažalost rješenje nije pomaknuti zaslon dalje od stolca, jer su neke kontrole OS X toliko male (npr. detalji datoteke) da ih ne mogu dobro vidjeti.

Zvuk, kamera i mikrofon

Pa kako da to kažem. Zvuk iz iMaca je jednostavno... loš. Očekivao sam malo više unatoč vitkosti cijelog računala. Zvuk je potpuno ravan, nerazgovjetan i na većim glasnoćama jednostavno para uši. Dakle, prihvatite ga onakvog kakav jest, ali nemojte računati na neko audiofilsko iskustvo. Za to morate kupiti nešto drugo. Naravno, zvuk iz slušalica već ima sve što je potrebno i također je izvjesno rješenje. Mikrofon je sasvim u redu, nitko se nije žalio na kvalitetu tijekom FaceTime poziva, tako da nemam što zamjeriti.

Kamera je također solidna rezerva. Opet, očekivao sam nešto malo bolje. Kamera daje sliku dosta izvan fokusa, ne fokusira se ni na koji način i to se vidi. Kakvo-takvo prepoznavanje lica pa samim time i spomenuti autofokus, koji poznajemo s iPhonea, ovdje se jednostavno ne događa. Šteta.

pribor

Ne dobivate puno s iMacom. Osnovni paket uključuje aluminijsku bežičnu tipkovnicu i onda imate izbor hoćete li miš ili trackpad. Imao sam prilično jednostavan izbor. Odabrao sam trackpad jer koristim kvalitetan Logitech miš, ali uglavnom smo htjeli isprobati nešto novo. Osim toga, privukle su me i geste koje se malo više mogu koristiti na trackpadu nego na mišu.

Radionička obrada oba je na vrlo pristojnoj razini. Tipkovnica je pristojno podignuta i tipke dobro reagiraju, jedino što bih zamjerio je određeni razmak tipki u kretanju sa strane, lagano se klackaju. Djeluje malo jeftino, ali možete se naviknuti. Trackpad je, jednom riječju, dragulj. Jednostavna aluminijsko-plastična ploča savršene osjetljivosti. Jedino što bih zamjerio je prejak hod pritiska, pogotovo u gornjem dijelu trackpada jedva da imate priliku kliknuti. Na kraju sam to riješio tako što sam uključio softversko klikanje dvostrukim dodirom touchpada, što nije standardno postavljeno. No, ono čega najviše ima na Magic Trackpadu su već spomenute geste. Kao dugogodišnji korisnik Windowsa, moram reći da je ovo najbolja stvar u OS X-u ikada. Rad s gestama je brz, učinkovit i jednostavan. Prvih nekoliko dana još sam koristio miša tu i tamo jer sam bio spor s trackpadom, ali nakon 14 dana miš stoji na stolu isključen i koristim samo ovu čarobnu podlogu. Osim toga, ako netko ima problema s bolovima u zapešću, svidjet će mu se ova igračka još malo više.

Zaključno, kupiti ili ne?

Kao što vidite, već sam sebi odgovorio prije nekog vremena. S vremenom si moraš reći da za donošenje iste odluke moraš biti pomalo ljubitelj brenda, tehnologije, dizajna ili se jednostavno želiš istaknuti, a novac nije faktor. Ja sam pomalo od svih. Budući da već imam druge Appleove proizvode, ovo je samo još jedan dio kućnog ekosustava koji se slaže s ostalim dijelovima. Očekivao sam da će ovaj stroj dalje povezivati ​​postojeće uređaje, što radi odlično.

Vrhunska izvedba koja će vam trajati još nekoliko godina za svaki rad kod kuće. Između ostalog, dobit ćete vrhunski monitor koji si inače vjerojatno ne biste mogli priuštiti. Sve to upakirano u dizajn koji budi emocije i koji neće posramiti niti jedan dom. Kupnjom iMaca automatski prelazite i na novu platformu koja je preuzela dosta toga iz svijeta iPhonea i iPada, a koja će mnogima odgovarati.

Autor: Pavel Jirsak, Twitter račun @Gabrieluss

.