Praktički neprestano možemo slušati o raznim ambicijama da se Apple i drugi tehnološki divovi nekako reguliraju. Lijep primjer je, primjerice, nedavna odluka Europske unije. Prema novim pravilima, USB-C konektor postat će obavezan za svu manju elektroniku, gdje bismo osim telefona mogli uključiti i tablete, zvučnike, kamere i ostalo. Apple će stoga biti prisiljen napustiti vlastiti Lightning i prijeći na USB-C godinama kasnije, iako će izgubiti dio profita koji dolazi od licenciranja Lightning dodataka s Made for iPhone (MFi) certifikatom.
Relativno nedavno se raspravljalo i o regulaciji App Storea. Dok je trajao sudski spor između Applea i Epic Gamesa, mnogi su se protivnici žalili na monopolski položaj Appleove trgovine aplikacijama. Ako želite vlastitu aplikaciju staviti u iOS/iPadOS sustav, imate samo jednu opciju. Takozvano bočno učitavanje nije dopušteno - stoga aplikaciju možete instalirati samo sa službenog izvora. Ali što ako Apple ne dopusti programerima da dodaju svoju aplikaciju u App Store? Tada jednostavno nema sreće i mora preraditi svoj softver kako bi zadovoljio sve uvjete. Je li takvo ponašanje Applea i ostalih tehnoloških divova opravdano ili su države i EU sa svojim propisima u pravu?
Regulacija poduzeća
Ako pogledamo konkretan slučaj Applea i kako ga polako maltretiraju sa svih strana raznim restrikcijama, onda vjerojatno možemo doći do samo jednog zaključka. Ili da je gigant iz Cupertina u pravu i da mu nitko nema pravo govoriti o tome na čemu on sam radi, što je sam izgradio od vrhunca i u što sam ulaže veliki novac. Radi bolje jasnoće, mogli bismo to sažeti s obzirom na App Store. Apple je sam osmislio globalno popularne telefone za koje je izgradio i kompletan softver uključujući operativni sustav i trgovinu aplikacija. Logično, samo na njemu ovisi što će učiniti sa svojom platformom, odnosno kako će se s njom nositi u budućnosti. Ali ovo je samo jedno gledište, koje jasno favorizira radnje tvrtke Apple.
Cijelu ovu problematiku moramo sagledati iz šire perspektive. Države praktički od pamtivijeka reguliraju tvrtke na tržištu i za to imaju razlog. Na taj način osiguravaju sigurnost ne samo krajnjih potrošača, već i zaposlenika te cijele tvrtke općenito. Upravo iz tog razloga potrebno je propisati određena pravila i postaviti pravedne uvjete za sve subjekte. Upravo tehnološki divovi malo odskaču od zamišljene normale. Budući da je svijet tehnologije još uvijek relativno nov i doživljava veliki procvat, neke su tvrtke uspjele iskoristiti svoj položaj. Primjerice, takvo tržište mobitela je stoga podijeljeno u dva tabora prema operativnim sustavima – iOS (u vlasništvu Applea) i Android (u vlasništvu Googlea). Upravo te dvije tvrtke drže previše moći u svojim rukama, a ostaje za vidjeti je li to zapravo ispravna stvar.
Je li ovaj pristup ispravan?
Zaključno, postavlja se pitanje je li ovakav pristup zapravo ispravan. Trebaju li se države miješati u djelovanje tvrtki i na bilo koji način ih regulirati? Iako u gore opisanoj situaciji izgleda kao da države svojim postupcima samo maltretiraju Apple, na kraju bi propisi uglavnom trebali pomoći. Kao što je gore spomenuto, oni pomažu u zaštiti ne samo krajnjih potrošača, već i zaposlenika i gotovo svih.
Ja se svakako ne slažem s tim. Međutim, postoje ograničenja i kršenja sigurnosti. I još uvijek koči razvoj.