Je li privatni prijenos s iCloud+ dovoljan oblik zaštite? Apple bi mogao smisliti poboljšanje

Apple se voli predstavljati kao div koji ističe privatnost svojih korisnika. Stoga u operativnim sustavima Applea nalazimo niz relevantnih funkcija, uz pomoć kojih se može, primjerice, maskirati vlastitu e-poštu ili niz drugih aktivnosti. Čak i sami proizvodi imaju solidnu sigurnost na hardverskoj razini. Veliku pozornost div je izazvao dolaskom usluge iCloud+. U praksi je to standardna iCloud pohrana s nizom drugih funkcija, među kojima možemo pronaći i tzv. Private Transfer. No, postavlja se zanimljivo pitanje. Je li privatni prijenos dovoljan ili korisnici Applea zaslužuju nešto bolje?

Privatni transfer

Privatni prijenos ima relativno jednostavan zadatak. Služi za maskiranje IP adrese korisnika prilikom pregledavanja interneta putem izvornog Safari preglednika. Prijenos se tako odvija preko dva odvojena i sigurna proxy poslužitelja. IP adresa korisnika ostaje vidljiva pružatelju mrežnih usluga samo kada prolazi kroz prvi proxy poslužitelj kojim upravlja Apple. Istodobno, DNS zapisi su također šifrirani, zahvaljujući čemu niti jedna strana ne može vidjeti konačnu adresu koju osoba želi posjetiti. Drugim proxy poslužiteljem tada upravlja neovisni pružatelj usluga i koristi se za generiranje privremene IP adrese, dešifriranje naziva web stranice i zatim povezivanje.

Privatni prijenos na iOS-u i macOS-u

privatni_relej_ios15_2

privatni_relej_ios15_3

private_relay_location_by_ip_ios15_1

privatni_prijenos_isključen_ios15_3

privatni_prijenos_isključen_ios15_4

Bez potrebe za posebnim softverom, možemo se prilično vješto maskirati kada koristimo Apple uređaje. Ali postoji i mala kvaka. Privatni prijenos nudi samo osnovnu zaštitu gdje možemo samo odabrati želimo li zadržati našu konačnu IP adresu prema općoj lokaciji ili prema zemlji i njenoj vremenskoj zoni. Nažalost, druge mogućnosti nisu ponuđene. Pritom funkcija ne štiti dolazne/odlazne veze iz cijelog sustava, već se odnosi samo na spomenuti nativni preglednik, što možda i nije idealno rješenje.

Appleov vlastiti VPN

Zato se postavlja pitanje ne bi li bilo bolje da Apple izravno upravlja vlastitim VPN servisom. Ovo bi moglo raditi potpuno neovisno i tako uzgajivačima jabuka pružiti maksimalnu razinu zaštite za sve online aktivnosti. Time bi se ujedno mogućnosti podešavanja mogle značajno proširiti. Kao što smo gore spomenuli, u okviru privatnog prijenosa imamo samo opciju odrediti na čemu će se temeljiti rezultirajuća IP adresa. No VPN usluge to rade malo drugačije. Oni nude niz sigurnih čvorova u različitim zemljama, između kojih korisnik samo izabere i to je to. Nakon toga, internet se spaja preko danog čvora. Možemo to zamisliti sasvim jednostavno. Ako bismo se, primjerice, spojili na francuski poslužitelj unutar VPN-a i potom otišli na web stranicu Facebooka, društvena mreža će misliti da se netko na nju povezuje s teritorija Francuske.

Sigurno ne bi škodilo da uzgajivači jabuka imaju tu mogućnost i da se potpuno maskiraju. Ali hoćemo li tako nešto uopće vidjeti, to je u zvijezdama. O potencijalnom dolasku vlastite VPN usluge ne govori se izvan Appleovih rasprava, a za sada se čini da Apple niti ne planira takve vijesti. To ima svoj razlog. Rad VPN usluge, zbog poslužitelja u različitim zemljama svijeta, košta puno novca. Pritom, div ne bi imao jamstva da će moći uspjeti među dostupnom konkurencijom. Pogotovo s obzirom na zatvorenost Appleove platforme.