Zatvori oglas

mr.sc. Tomáš Kováč je učitelj prvog razreda na Osnovna škola Nová Bělá. Nekoliko je godina u nastavi isprobavao iPade i nabavio ih je dvadesetak za prošlogodišnje prvašiće. Danas svaki učenik ima svoj tablet, a škola u Ostravi jedna je od prvih koja nudi nastavu "jedan na jedan".

U vašem razredu svaki učenik ima svoj iPad. Je li tako funkcioniralo od početka?
Ne, počelo je postupno. Prvotna ideja došla je prije šest godina kada mi je otac poklonio iPhone 3GS. U to vrijeme to nisam želio, ali sam mislio da ipak pokušam. Mislio sam da to mogu pokazati djeci u školi, pa sam skinuo razne matematičke aplikacije. Djeca su se tijekom odmora željela stalno "igrati", odnosno brojati na iPhoneu. Budući da tada nije bilo iPada, počeo sam gledati iPode, kojih je u to vrijeme bilo oko 6-7 tisuća. Ali činile su mi se premale za djecu, pa sam tu ideju ostavila po strani.

A kad su došle tablete?
Otprilike godinu dana kasnije predstavili su iPad i tada je sve počelo. Pokušao sam pregovarati s našim direktorom, koji je naravno odmah rekao da ne može naći ni 300 tisuća za takav projekt. Tako sam nastavio skupljati novac preko poznanika, prijatelja, sponzora i slično. Na taj sam način prikupio oko 50 tisuća kuna i kupio prvih pet iPada za školu. Redatelj je vidio da to ima nekog smisla i da sam strastven oko projekta. On sam je tada skupio 50 od sponzorskih donacija, a time i još pet iPada.
Nadalje, nastojali smo roditelje upoznati s tabletima kada smo uz klasičnu papirologiju koristili iPad za upis u prvi razred. Ideja se svidjela roditeljima, pa je ravnatelj obećao još 100 za preostalih deset učenika za sljedeću godinu.

Jeste li i vi doživjeli negativne reakcije svojih roditelja?
Ni jednom. Ili su se možda bojali to reći - dok je većina roditelja buncala kako je to sjajno, drugi se vjerojatno nisu usudili protestirati (smijeh). Većini roditelja se to jako svidjelo, a ponekad su i sami dali svoj doprinos. Na samom početku, dok sam još skupljala novac, majka studentice s više godine donirala mi je dvadeset tisuća. A on je bio učenik kojem nisam ni predavao.

Jeste li u to vrijeme imali inspiraciju?
Ne, uopće. Postupno sam sve dotakao sam, isprva sa samo pet iPada. U biti sam samo testirao što može i kako raditi s njim. Tek tada sam počeo saznavati više o tome što se može učiniti s tabletima.
U to je vrijeme iSEN također tek nastajao (zajednica oko upotrebe iOS uređaja u specijalnom obrazovanju, tj prethodni intervju), pa smo bili nekako slični i mogli smo podijeliti svoja iskustva.

[youtube id=”Rtk9UrVsIYw” width=”620″ height=”349″]

Kako danas koristite iPad u učionici?
Najvažnije je razmišljati o korištenju iPada. Prije dvije godine, na primjer, naišao sam na zgodnu aplikaciju i odmah pomislio da je moramo isprobati u razredu. Danas je potpuno suprotno – znam što trebam naučiti djecu i tražim savršenu aplikaciju za to.
Ako moram posebno navesti, najviše koristimo kartice Bitboard i brojne Matematička ploča. Obje aplikacije mogu se precizno prilagoditi za svakog učenika i također mogu podijeliti rezultate s roditeljima. A ako ikada ne pronađem aplikaciju koja mi točno odgovara, mogu izraditi vlastite radne listove.

Koliko dugo koristite svoj iPad u nastavi?
Ovo je prilično često pitanje. Ljudi pogledaju moju stranicu i onda mi kažu da djeca cijelo vrijeme samo sjede ispred iPada i da ih to sigurno izluđuje. Ali uopće nije tako. U našoj školi to je postavljeno na način da se na nastavi uglavnom radi s papirom i olovkom. Imamo iPad za motivaciju i to samo za aktivnosti koje imaju neke prednosti na tabletu u odnosu na klasične metode.

Na primjer?
To može izgledati npr. da djeca u osnovnoj školi traže neke informacije na Googleu, onda ih podijelim u grupe, oni nešto razrade na papiru i onda prezentiraju. Učenici su iPade naučili doživljavati kao jednu od brojnih komponenti nastave. Isprva su ih se shvaćale kao nešto dodatno, a danas je to očito alat koji im pomaže da se obrazuju. Ovo je važno razumjeti.
Jednom sam napravio glupost zabranivši studentu da radi s iPadom. Nije napravio što je trebao pa sam mu za kaznu uzeo tablet. Ali onda sam odmah shvatio da je to isto kao da sam uzeo njegov udžbenik. A učiteljica to ne može. Zato sam naknadno o tome razgovarao s djecom i danas radi savršeno.

Koliko se promijenila komunikacija između vas, djece i njihovih roditelja?
Međusobna povezanost i komunikacija jedna je od velikih prednosti. Imamo Google Apps na svim iPadima, a također smo postavili vlastitu e-poštu svakog učenika. To nam omogućuje da djeca jednostavno spremaju svoj rad i stečene podatke na tablet. Zatim provjeravaju svoju e-poštu s roditeljima jednom ili dva puta tjedno i odmah vide kako im ide. A budući da neke aplikacije detaljno bilježe kako idu pojedini primjeri, kod kuće mogu trenirati samo ono što im stvara probleme.

Stoga se može reći da roditelje uključujete više nego samo u razredne sastanke svakih nekoliko mjeseci.
Mnogo više. Osim toga, još uvijek vodim web stranicu www.panucitel.cz, gdje savjetujem roditelje kako učiti s djecom kod kuće, koje aplikacije koristiti i slično. Tada mogu vidjeti tko radi kod kuće i kako na učiteljevom iPadu. Naravno, ima i roditelja koji ne uče s djecom kod kuće, no vjerojatno to ne bi činili bez iPada.

Što mislite o korištenju digitalnih udžbenika? Nije li to samo nastojanje da se pod svaku cijenu koristi moderna tehnologija?
Kad vidim projekt npr FlexiBook, čini se kao udarac u bok. To je u osnovi klasična knjiga, samo na iPadu. Upravo na promotivnom videu jedan učenik kaže: "Pa to je takav lažni udžbenik". Ne vidim baš neke koristi od toga, a ne bih volio da tako ispadne u školama. Više volim pustiti djecu da aktivno rade, a ne samo listati i upisivati ​​nešto u udžbenike.

Dakle, što biste preporučili učiteljima koji također žele koristiti iPad u učionici?
Važno je znati zašto uopće želite iPad. Na primjer, organiziram trening na kojem je to pitanje uvijek jedno od prvih. Ovdje sam imao jednu gospođu koja mi nije mogla odgovoriti na ovo pitanje. Rekla je: "Pa, općenito, na različite načine. Za što ga koristiš?" U tom trenutku već je jasno da nešto nije u redu.
Na edukaciji također uvijek saznam koliko profesori imaju informatičkog iskustva i hoće li znati pravilno koristiti iPad. Ako to rade, ja im ne diktiram izravno aplikacije ili obrasce korištenja. Samo ako me sami pitaju. Bolje je kroz sve prolaziti postupno, sve isprobati sami u nastavi.

[youtube id=”JpoIYhwLWk4″ width=”620″ height=”349″]

Mislite li da bi se iPadi trebali široko koristiti u obrazovanju?
Važno je da ne završi kao interaktivna ploča. Danas ih u školama ne mogu koristiti u 90% slučajeva. Ostalih 10% škola savršeno im odgovara, ali obično ih netko na to mora prisiliti. To znam od svog brata koji je kao zamjenik ravnatelja morao stalno kopati po šefu kako bi natjerao učitelje da to ispravno koriste. U toj školi su ga ljuto učili pola godine, no danas ga svi hvale i često ga koriste interaktivno u nastavi.
Nikad se ne radi samo o uređaju. Nije da je iPad božja stvar. Neke od stvari koje danas radimo u nastavi mogle bi funkcionirati na nekim jeftinijim Androidima. Ali važno je da su učitelji zainteresirani i da znaju što žele. Zajednica im tada može pomoći s detaljima i praktičnim stvarima.

Ako želite saznati više o Mgr. Kovače da naučite više, pogledajte web stranica njegov razred.
Više informacija o iPadu u školama i ponudi treninga možete pronaći na web stranici iŠkola.

Teme:
.