Zatvori oglas

U lipnju 2020. Apple je pokrenuo značajnu revoluciju u obliku projekta Apple Silicon. Tada je iznio plan prema kojem će potpuno napustiti Intelove procesore za svoja računala i zamijeniti ih svojim, znatno boljim rješenjem. Zahvaljujući tome, danas imamo na raspolaganju Macove izvrsnih performansi i niske potrošnje energije, što je za ranije modele bio san, ali nedostižan cilj. Iako su čipovi M1, M1 Pro i M1 Max sposobni staviti pod vatru Intelove procesore, ovaj proizvođač poluvodiča i dalje ne odustaje i pokušava se vratiti s dna.

Ali potrebno je usporediti Apple Silicon vs. Intelov pogled s desne strane. Obje varijante imaju svoje prednosti i nedostatke i ne mogu se izravno uspoređivati. Ne samo da oboje grade na različitim arhitekturama, već imaju i različite ciljeve. Dok Intel radi na maksimalnim mogućim performansama, Apple tome pristupa malo drugačije. Div iz Cupertina nikada nije spominjao da će na tržište donijeti najjače čipove. Umjesto toga, često je spominjao brojku učinak po vatu odnosno snaga po vatu, prema čemu se može suditi o jasnom cilju Apple Silicona – pružiti korisniku najveće moguće performanse uz najmanju potrošnju. Uostalom, to je razlog zašto današnja Mac računala nude tako dobro trajanje baterije. Kombinacija ručne arhitekture i sofisticiranog razvoja čini čipove moćnim i ekonomičnim u isto vrijeme.

macos 12 monterey m1 protiv intel

Intel se bori za svoje ime

Intel je do prije nekoliko godina bio simbol najboljeg što možete dobiti pri odabiru procesora. No s vremenom se tvrtka počela susretati s neugodnim problemima koji su uzrokovali gubitak dominantne pozicije. Posljednji čavao u lijes bio je već spomenuti projekt Apple Silicon. Upravo zbog toga Intel je izgubio relativno važnog partnera, jer samo njegovi procesori pobjeđuju u Appleovim računalima još od 2006. Čak i tijekom postojanja spomenutih Apple M1, M1 Pro i M1 Max čipova, međutim, mogli smo zabilježiti nekoliko izvještaja da Intel donosi još snažniji CPU koji s lakoćom rukuje Apple komponentama. Iako su ove tvrdnje istinite, nije naodmet razjasniti ih. Uostalom, kao što smo već spomenuli, Intel može ponuditi veće performanse, ali po cijenu puno veće potrošnje i topline.

S druge strane, takva konkurencija Intelu može iznimno pomoći u finalu. Kao što smo spomenuli, ovaj američki gigant posljednjih godina dosta zaostaje, zbog čega se više nego ikad mora boriti za svoj dobar glas. Do sada se Intel morao nositi samo s pritiskom AMD-a, dok se Apple sada pridružuje tvrtki, oslanjajući se na Apple Silicon čipove. Jaka konkurencija može potaknuti diva naprijed. To potvrđuje i Intelov plan koji je procurio, čiji bi nadolazeći Arrow Lake procesor čak trebao nadmašiti mogućnosti M1 Max čipa. Ali ima značajnu kvaku. Prema planu, ovaj komad će se prvi put pojaviti tek krajem 2023. ili početkom 2024. Dakle, ako je Apple potpuno stao, moguće je da će ga Intel i prestići. Naravno, takva je situacija prilično nevjerojatna – već se govori o sljedećoj generaciji Apple Silicon čipova, a govori se i da ćemo relativno brzo vidjeti najmoćnije Macove u obliku iMac Pro i Mac Pro.

Intel više ne dolazi na Macove

Čak i ako se Intel oporavi od trenutne krize i pojavi bolje procesore nego ikad prije, može odmah zaboraviti na povratak Apple računalima. Promjena procesorske arhitekture iznimno je fundamentalan proces za računala, kojemu su prethodile dugogodišnje razvojne i testirajuće aktivnosti tijekom kojih je Apple uspio razviti potpuno vlastito i iznad očekivanja sposobno rješenje. Osim toga, za razvoj su morali biti plaćeni ogromni iznosi. Pritom, cijela problematika ima bitno dublje značenje, kada glavnu ulogu niti ne igraju performanse ili ekonomičnost ovih komponenti.

Intel-Procesor-FB

Za svaku tehnološku tvrtku iznimno je važno da što manje ovisi o drugim tvrtkama. U tom slučaju on može smanjiti potrebne troškove, ne mora pregovarati s drugima o datim stvarima i tako sve ima pod svojom kontrolom. Uostalom, iz tog razloga Apple sada također radi na vlastitom 5G modemu. U tom bi se slučaju riješio ovisnosti o kalifornijskoj tvrtki Qualcomm od koje trenutno kupuje te komponente za svoje iPhonee. Iako Qualcomm ima tisuće patenata u ovom području i vrlo je moguće da će div morati plaćati licencne naknade čak i sa svojim vlastitim rješenjem, to će mu ipak biti od koristi. U suprotnom slučaju, on se logično ne bi bavio razvojem. Same komponente igraju prilično ključnu ulogu, a njihovo napuštanje ukazalo bi na probleme goleme prirode.

.