Zatvori oglas

Otvarajući ovogodišnji iCON Prague, Petr Mára izjavio je kako cilj cijelog događanja nije samo predstaviti razne proizvode i usluge, već prije svega pokazati kako takve stvari funkcioniraju. A njegove je riječi savršeno ispunio prvi govornik u nizu - Chris Griffiths.

U češkoj sredini praktički nepoznat – uostalom, imao je i svoju premijeru na iCON-u u Češkoj – Englez je na svojim predavanjima sjajno demonstrirao kako koristiti mentalne mape u svakodnevnom osobnom i profesionalnom životu, koji mogu biti sasvim drugačiji, bolji. i produktivniji zahvaljujući njima. Chris Griffiths, bliski suradnik Tonyja Buzana, oca umnih mapa, na početku je rekao što je inače najveći problem s umnim mapama: da su vrlo često krivo shvaćene i zloupotrijebljene.

U isto vrijeme, ako ih naučite, izvrstan su alat za pamćenje i kreativnost. Prema Griffithsu, koji je u industriji već dugo i vrlo intenzivno, mentalne mape mogu povećati vašu produktivnost do 20 posto ako ih na odgovarajući način uključite u svoj tijek rada. To je prilično značajan broj, s obzirom na to da su mentalne mape, vrlo grubo rečeno, samo još jedan stil bilježenja. Uostalom, Chris je to potvrdio kada je izjavio da kao što svugdje možete voditi bilješke, možete napraviti i mentalne mape za sve. Odgovarao je na pitanje postoji li područje u kojem se ne mogu koristiti mentalne mape.

Prednost umnih mapa je u tome što pomažu vašem razmišljanju i kreativnosti. Također služi kao odličan alat za pamćenje. U jednostavne mape možete zabilježiti sadržaj predavanja, sadržaj pojedinih poglavlja u knjizi i druge detalje koje ćete inače do sljedećeg dana zaboraviti i do 80 posto. Međutim, ako svaki važan dio upišete u novu granu, možete se vratiti na svoju mentalnu mapu bilo kada u budućnosti i odmah ćete znati o čemu se radi. Neprocjenjiv dodatak takvim kartama su razne slike i sličice na koje vaše pamćenje reagira čak i bolje nego na tekst. Na kraju, cijela umna mapa je kao rezultat jedna velika slika, a mozgu je lakše zapamtiti je. Ili da se kasnije brže sjeti.

Prilikom izrade mentalnih mapa važno je zapamtiti da je to prilično intimna i osobna stvar. Takve karte u pravilu ne rade za više ljudi, već samo za onoga tko je svojim mislima stvorio kartu. Zato se u njima ne morate sramiti crtati svakakve slike, čak i ako nemate grafičkog talenta, jer vrlo učinkovito izazivaju različite asocijacije. Umna mapa je prvenstveno namijenjena vama i ne morate je nikome pokazivati.

Ali nije da se mentalne mape uopće ne mogu koristiti za više ljudi. Griffithsu su neprocjenjiva pomoć, primjerice, tijekom coachinga, kada uz pomoć umnih mapa zajedno s menadžerima otkriva njihove prednosti i slabosti, na kojima potom pokušava raditi. U tom trenutku, primjerice, obje strane na takav sastanak donose mapu uma i pokušavaju međusobno uspoređujući doći do nekih zaključaka.

Klasične bilješke vjerojatno bi mogle poslužiti u takvu svrhu, ali Griffiths zagovara mentalne mape. Zahvaljujući jednostavnim lozinkama, od kojih bi se karte uglavnom trebale sastojati (nema potrebe za dugim tekstovima u granama), čovjek eventualno može doći do puno detaljnije i specifičnije analize, primjerice sebe. Isti princip vrijedi za projektne mentalne mape i za SWOT analize, kada može biti mnogo produktivnije izraditi mentalnu mapu za slabosti i snage i druge nego jednostavno ih zapisati u jasno definirane "kante" i točke.

Ono što je također važno kod mentalnih mapa - a Chris Griffiths je često aludirao na to - jest koliko slobode dajete svom mozgu dok razmišljate. Najbolje ideje dolaze kada niste koncentrirani. Nažalost, potpuno protiv te činjenice djeluje obrazovni sustav koji, naprotiv, tjera učenike na sve veću koncentraciju pri rješavanju problema, što znači da se koristi samo mali dio moždanih kapaciteta i praktički ne dopuštamo 95 posto svijest isticati se. Učenicima se također ne daju nikakvi kreativni i "razmišljajući" satovi koji bi im pomogli da razviju vlastitu kreativnost.

Tome barem pridonose misaone mape, gdje se, zahvaljujući raznim lozinkama i trenutno kreiranim asocijacijama, relativno lako možete probiti do srži određenog problema ili ideje u razvoju. Samo se odmorite i pustite svoj mozak da razmisli. To je i razlog zašto, primjerice, Griffiths preferira da ljudi izrađuju mentalne mape, ako želi vidjeti njihov rezultat, uvijek barem do drugog dana, jer tada mogu cijeloj stvari pristupiti bistre glave i puni novih ideja i misli.

.