Posljednjih tjedana bend U2 vrlo se često spominjao zajedno s tvrtkom Apple. Prije mnogo godina uspjeli smo prvi put spojiti ova dva entiteta zahvaljujući posebnom crnom i crvenom izdanju iPod playera. Nedavno, zahvaljujući nastupu benda na predstavljanju iPhonea 6 i također novog albuma Pjesme nevinosti, što ste možda i vi našli su na vašem telefonu (iako vi nisu htjeli). Frontmen U2 Bono sada je progovorio o povezanosti s Appleom intervju za irsku postaju 2FM.
Irski novinar Dave Fanning nakon početnih pitanja o samom albumu zainteresirao se za kritike s kojima su se U2 i Apple suočili zbog neselektivnog načina doniranja albuma. Bono je pak neselektivno naginjao zlostavljanju blogera:
Isti ljudi koji su pisali po zidovima WC-a kad smo bili djeca danas su u blogosferi. Blogovi su dovoljni da se razočarate u demokraciju (smijeh). Ali ne, neka pričaju što hoće. Zašto ne? Oni šire mržnju, mi širimo ljubav. Nikad se nećemo složiti.
Bono je dodatno objasnio zašto je odlučio surađivati s Appleom. Prema njegovim riječima, svrha cijelog događaja je ponuditi album što većem broju ljudi. Po njegovom mišljenju, njegov bend i kalifornijska tvrtka u tome su uspjeli. Songs of Innocence već je skinulo 77 milijuna korisnika, što je uzrokovalo i vrtoglav skok prodaje ostalih albuma. Na primjer selektivno Singlovi popeo se među 10 najboljih u 14 različitih zemalja diljem svijeta.
Ljudi koji inače ne bi bili izloženi našoj glazbi imaju priliku čuti je na ovaj način. Uzimaju li to k srcu, ne znamo. Ne znamo hoće li im naše pjesme biti važne i za tjedan dana. Ali još uvijek imaju tu mogućnost, što je jako zanimljivo za bend koji postoji toliko dugo.
Razgovor nije ostao samo na aktualnim temama U2, Bono je spomenuo i svoje planove za budućnost. Zajedno s Appleom želi predstaviti novi format koji pomalo podsjeća na ne baš uspješan iTunes LP projekt.
Zašto ne mogu koristiti svoj telefon ili iPad da se izgubim u svijetu koji su stvorili umjetnici pomoću fotografije? Kada slušamo Milesa Davisa, zašto ne možemo gledati fotografije Hermana Leonarda? Ili jednim klikom saznati u kakvom je raspoloženju bio kad je skladao pjesmu? Što je s tekstovima, zašto ne možemo čitati riječi Boba Dylana dok slušamo njegovu glazbu?
Bono je navodno već razgovarao o ovoj ideji sa Steveom Jobsom:
Prije pet godina, Steve je bio u mojoj kući u Francuskoj, i rekao sam mu: "Kako to da osoba kojoj je najviše stalo do dizajna od svih ljudi na svijetu može dopustiti da iTunes izgleda kao Excel proračunska tablica?"
A reakcija Stevea Jobsa?
Nije bio sretan. I zato mi je obećao da ćemo zajedno raditi na ovome, što već godinama radimo s ljudima iz Applea. Iako još nije bilo spremno za Pjesme nevinosti, ali za Pjesme iskustva biti će. I stvarno je uzbudljivo. Ovo je novi format; i dalje ćete moći preuzeti mp3 ili ga ukrasti negdje, ali to neće biti potpuno iskustvo. Bit će to kao da hodate ulicama Dublina 70-ih s albumom u ruci Sticky Fingers od Rolling Stonesa; samo vinil bez omota Andyja Warhola. Također ste se osjećali kao da nemate potpunu stvar.
Frontmen U2 nedvojbeno se može oduševiti temom i opisati je vrlo koncizno. Unatoč tome, njegov projekt suradnje s Appleom i dalje zvuči kao promašeni iTunes LP koji, unatoč velikom interesu samog Stevea Jobsa, nije uspio privući dovoljno kupaca.
Međutim, Bono dodaje, “Apple trenutno ima 885 milijuna iTunes računa. A mi ćemo im pomoći da dođu do milijarde.“ Osim što je irska pjevačica otkrila brojke koje Apple još nije otkrio, zanimljivo je i da će se suradnja ova dva subjekta vjerojatno nastaviti. I ne samo kroz projekt Product RED, brend koji financijski podupire borbu protiv AIDS-a.
Uostalom, Bono je na kraju intervjua i sam priznao kako njegova suradnja s Appleom nema samo dobrotvornu dimenziju. Proizvođač iPhonea - daleko više od bilo koje druge tehnološke tvrtke - brine se da glazbenici budu plaćeni za svoj rad.
Ništa protiv Bona, ali ni iTunes ver. 1 pod MacOS 9 me ni izdaleka ne podsjeća na najnoviju proračunsku tablicu Excel ili originalnu proračunsku tablicu 3D-Calc ili Lotus 1-2-3 iz Atarija ST iz osamdesetih.
Lotus 1-2-3 u DOS-u je bio, kao i neki drugi programi tog vremena (ja sam dosta koristio PC Shell), divan. Sjajno su se kontrolirali slovima na tipkovnici, bez Ctrl ili Alt i radili su tako brzo... :-)