Zatvori oglas

Trebao mu je prije otprilike pet godina Johny Ive, šef dizajna u Appleu, kako biste MacBooku dodali novu značajku: malo zeleno svjetlo pokraj prednje kamere. To bi joj signaliziralo da ide. Međutim, zbog aluminijskog kućišta MacBooka, svjetlost bi morala moći proći kroz metal – što fizički nije moguće. Stoga je u pomoć pozvao najbolje inženjere u Cupertinu. Zajedno su shvatili da mogu koristiti posebne lasere koji bi izrezbarili malene rupice u metalu, nevidljive oku, ali koje propuštaju svjetlost. Pronašli su američku tvrtku specijaliziranu za korištenje lasera, a nakon malih prilagodbi njihova bi tehnologija mogla poslužiti zadanoj svrsi.

Iako jedan ovakav laser košta oko 250 dolara, Apple je uvjerio predstavnike ove tvrtke da sklope ekskluzivni ugovor s Appleom. Od tada je Apple njihov vjeran kupac, kupujući stotine takvih laserskih uređaja koji omogućuju stvaranje svijetlećih zelenih točkica na tipkovnicama i prijenosnim računalima.

Očigledno je malo ljudi ikada zastalo da razmisli o ovom detalju. No, način na koji je tvrtka riješila ovaj problem simboličan je za cjelokupno funkcioniranje proizvodnog lanca Appleovih proizvoda. Kao voditelj proizvodne organizacije, Tim Cook pomogao je tvrtki izgraditi ekosustav dobavljača koji su pod potpunom kontrolom Cupertina. Zahvaljujući pregovaračkim i organizacijskim vještinama, Apple dobiva ogromne popuste i od dobavljača i od transportnih tvrtki. Ova gotovo savršena organizacija proizvodnje uvelike stoji iza stalno rastućeg bogatstva tvrtke, koja je u stanju održavati prosječnu maržu od 40% na proizvode. Takvi brojevi su bez premca u hardverskoj industriji.

[do action=”quote”]Samouvjereni Tim Cook i njegov tim možda će nam još jednom pokazati kako zaraditi na televiziji.[/do]

Savršeno upravljanje cjelokupnim procesom proizvodnje, uključujući i prodaju, omogućilo je Appleu da dominira industrijom poznatom po niskim maržama: mobitelima. I tamo su konkurenti i analitičari upozoravali tvrtku na specifičan stil prodaje mobitela. Ali Apple nije poslušao njihov savjet i samo je primijenio svoje iskustvo skupljano tijekom 30 godina – i potaknuo industriju. Ako vjerujemo da će Apple u skoroj budućnosti doista izbaciti vlastiti televizor, gdje su marže doista reda veličine jedan posto, samozatajni Tim Cook i njegova ekipa možda nam još jednom pokažu kako se zarađuje na televizorima.

Apple je počeo s ovim naglaskom na organizaciju proizvodnje i dobavljača odmah nakon što se Steve Jobs vratio u tvrtku 1997. Apple je bio samo tri mjeseca udaljen od bankrota. Imao je puna skladišta neprodanih proizvoda. Međutim, u to je vrijeme većina proizvođača računala svoje proizvode uvozila morem. Međutim, kako bi novi, plavi, poluprozirni iMac stigao na američko tržište na vrijeme za Božić, Steve Jobs je otkupio sva raspoloživa mjesta u teretnim zrakoplovima za 50 milijuna dolara. To je kasnije onemogućilo ostale proizvođače da na vrijeme isporuče svoje proizvode kupcima. Slična taktika korištena je kada je počela prodaja iPod glazbenog playera 2001. Cupertino je otkrio da je jeftinije slati playere izravno kupcima iz Kine, pa su jednostavno preskočili dostavu u SAD.

Naglasak na proizvodnoj izvrsnosti dokazuje i činjenica da Johny Ive i njegov tim često provode mjesece u hotelima dok putuju dobavljačima kako bi provjerili proizvodne procese. Kada je unibody aluminijski MacBook prvi put krenuo u proizvodnju, trebalo je nekoliko mjeseci da Appleov tim bude zadovoljan i da počne puna proizvodnja. "Oni imaju vrlo jasnu strategiju i svaki dio procesa je vođen tom strategijom", kaže Matthew Davis, analitičar opskrbnog lanca u Gartneru. Svake godine (od 2007.) proglašava Appleovu strategiju najboljom na svijetu.

[do action=”quote”]Ova taktika omogućuje gotovo neviđene privilegije među dobavljačima.[/do]

Kada dođe vrijeme za proizvodnju proizvoda, Apple nema problema sa sredstvima. Ima više od 100 milijardi dolara dostupnih za neposrednu upotrebu i dodaje da namjerava udvostručiti već golemih 7,1 milijardu dolara koliko ove godine ulaže u opskrbni lanac. Unatoč tome, dobavljačima plaća preko 2,4 milijarde dolara čak i prije početka proizvodnje. Ova taktika omogućuje privilegije gotovo neviđene među dobavljačima. Na primjer, u travnju 2010., kada je počela proizvodnja iPhonea 4, tvrtke poput HTC-a nisu imale dovoljno zaslona za svoje telefone jer su proizvođači svu proizvodnju prodavali Appleu. Odgoda za komponente ponekad ide i do nekoliko mjeseci, posebno kada Apple izdaje novi proizvod.

Nagađanja o novim proizvodima prije objave često su potaknuta Appleovim oprezom da ne dopusti curenje informacija prije službenog predstavljanja proizvoda. Apple je barem jednom svoje proizvode poslao u kutijama za rajčice kako bi smanjio vjerojatnost curenja. Zaposlenici Applea provjeravaju sve - od prijenosa iz kombija u zrakoplove do distribucije u trgovine - kako bi osigurali da niti jedan komad ne završi u krivim rukama.

Appleova ogromna dobit, koja se kreće oko 40% ukupnog prihoda, je na mjestu. Uglavnom zbog učinkovitosti opskrbnog i proizvodnog lanca. Ovu strategiju godinama je usavršavao Tim Cook, još pod okriljem Stevea Jobsa. Možemo biti gotovo sigurni da će Cook, kao CEO, nastaviti osiguravati učinkovitost u Appleu. Jer pravi proizvod u pravo vrijeme može promijeniti sve. Cook često koristi analogiju za ovu situaciju: "Kiselo mlijeko više nikoga ne zanima."

Izvor: Businessweek.com
.